Nikola Mandek proslavio je krajem prošle godine veliku obljetnicu u AutoZubaku.
Naime, 22.12.2023. navršilo se punih 20 godina otkad se zaposlio u Zubak Grupi. Stoga se Nikola odlučio za vikend isprobati automobil iz voznog parka Zubak Grupe. Nije se puno dvoumio, jer je kao stručnjak za automobile htio samo jednu marku – Audi. I to Audi A4 2,0 TDI 3x S line s automatskim mjenjačem i 163 KS.
Nikola, nakon vikenda s Audijem koji su dojmovi?
Audi sam odabrao jer znam da je kvalitetan, pouzdan, opravdava slogan „Napredak kroz tehnologiju“ i – može dobro povući. S obzirom na to da je dieselski motor, i uz to 163 konja, iznenadilo me koliko je potrošnja goriva zapravo bila mala. Zvučna izolacija u putničkom prostoru, perfektni materijali u dizajnu interijera. A vanjski izgled nije ništa manje perfektan i markantan!
Uzeo si auto za vikend, gdje si išao?
S obitelji sam se zaputio na izlet u Gorski Kotar, u Lokve i Mrkopalj. Imali smo plan ići na sanjkanje i provesti dan u snijegu, ali sam kćeri jedva iz auta izvukao! Klinke je najviše oduševilo unutarnje osvjetljenje (ambient lighting), njima je to bilo kao u lunaparku. Supruzi je bila super kamera za vožnju unatrag. A meni je najveće razočaranje bilo što sam ga imao samo dva dana. Definitivno se mogu vidjeti u takvom vozilu, i više je nego dobro za našu četveročlanu obitelj.
Nikola, koji auto inače voziš?
Trenutno vozim Volkswagen Polo iz 2013. godine, a kupio sam ga u AutoZubaku kod kolege Davora Babića u Velikoj Gorici. Nedavno mi je došla nova Škoda Octavia koju sam kupio kod kolegice Sandre Madžarac Mudri. Time vidite da sam, osim što sam vjeran zaposlenik već više od 20 godina, i vjeran kupac.
Koja je tajna dugovječnih 20 godina rada?
Ne znam kud prije, ali prošlo je već dvadeset godina. Naravno, na to treba nadodati još i dvije godine prakse. U Zubak Grupi sam počeo raditi 23.12.2003. godine. To mi je prvi posao nakon završene strukovne škole, a nadam se ostati do mirovine.
Tajna dugovječnog rada u istoj firmi leži u tome da zavoliš posao koji radiš, da ga radiš najbolje što možeš, da budeš precizan i bez greške, da ti je ugodna radna okolina, da su kolege i šef korektni prema tebi, i ti prema njima naravno, da te poštuju i pomognu kada zapneš. Znalo je biti situacija kada se međusobno i porječkamo, posvađamo, ali uvijek prevladava kompromis i hladna glava. Drugim riječima, posao je u biti kao brak. 😊
Što bi htio poručiti mladima koji razmišljaju raditi u auto industriji i u obrtničkim zanimanjima?
Na mladima svijet ostaje, ali problem je u tome što mladi nekako izbjegavaju upisati se u strukovne-obrtničke škole. Svi bi htjeli raditi, a da se malo ne zaprljaju i ne dobiju koji žulj na rukama.
Ono što je sigurno je da će autoindustrija u budućnosti evoluirati. Svaki drugi, treći automobil bit će električni, što znači da će potražnja za usavršenim mehatroničarima biti veća nego danas i sada je idealna prilika da se mladi za vrijeme škole aktiviraju i akumuliraju znanje i vještine za popravak električnih vozila, posla će imati na pretek.
Današnji praktikanti više preferiraju rad na računalu, a i samo baratanje elektronikom im više leži. U moje vrijeme praktične nastave radilo se sa čekićem, odvijačem i polugama (pajserom).
Čemu se veseliš u sljedećih nekoliko godina?
Hoću li i narednih dvadeset godina raditi na istom mjestu (toliko mi treba do mirovine) u istoj firmi, s istim ljudima – ne znam. Sve je moguće i ništa nije moguće. Da mi je netko prije dvadeset godina rekao da ću na istom radnom mjestu biti toliko dugo – ne bih mu vjerovao. Nisam razmišljao toliko dugoročno, a ni danas ne razmišljam na duge staze. Imam želje kako bih volio da sve izgleda u godinama koje dolaze. Mogu se samo nadati kako će ići u tom željenom smjeru, kako bude, bit će.
