Draga Marina, koliko već radite u Zubak Grupi?
Počela sam raditi 1. studenog, 1993. godine. Društvo se tada zvalo Autocentar Zubak. Tako da sam ove godine navršila 29 godina, kaže nam s osmijehom Marina Huss, članica Nadzornog odbora Zubak Grupe i savjetnica predsjednika Uprave za selekciju kadrova. Od svojih početaka u Zubak Grupi pa do danas, promijenila je nekoliko pozicija, a došla je iz Ministarstva turizma na mjesto voditelja ureda direktora Pave Zubaka.
Kad sam prelazila iz državne firme u privatnu, mnogi su mi rekli da nisam normalna što napuštam siguran posao i status. Naime, tada se s riječju “privatnik” podrazumijevala neka mala organizacija i to nije ulijevalo povjerenje. Nikada u životu nisam bila ziherašica i nisam se bojala izazova, pa je moja odluka bila čvrsta. Do dan danas se nisam pokajala.
U tim devedesetima snalazili smo se u nemogućim situacijama, nismo gledali na radno vrijeme i godišnji odmor, te smo istinski voljeli raditi s ljudima koje smo poštivali jednako kao i svoju obitelj. Tada smo svi sve radili.
Tada su svi sve radili, posao nosili kući, a na poslu imali skoro kao obiteljske prijatelje. Podijelite koje sjećanje s nama.
Sjećam se, davne 1993. godine. Zima, zapao snijeg do koljena. Automobili su stigli na vlakovima ali su sve tračnice bile zatrpane snijegom. Obzirom da nitko iz HŽ-a nije htio čistiti taj snijeg, to je učinila tadašnja ekipa iz Sesvetskog Kraljevca koji su očistili 10 vagona i istovarili automobile.
Također se sjećam jedne radne subote kad je hitno trebalo prebaciti rezervne dijelove iz skladišta Velike Gorice u Sesvetski Kraljevec. Svi su bili zauzeti svojim poslovima, pa sam se ja uhvatila ukoštac s novim Volkswagen LT kombijem s povišenom kabinom. Grdosija od kombija, a ja u štiklama. Napravila sam par đireva po dvorištu i nekako uspjela prevesti kombi.
Bilo je jako puno sličnih situacija, svi smo uskakali u pomoć kolegama. Najveća nagrada bilo nam je kad smo se svi skupa proveselili na zajedničkim druženjima tvrtke. U to vrijeme na posao se dolazilo između 6 i 7 sati, popila se kava s kolegama u miru, a posao započelo u miru i nitko nije bio nervozan, ni djelatnici ni klijenti. S posla smo nerijetko odlazili kasno navečer. To je bilo jedno lijepo, ali i izazovno vrijeme. Da nije bilo ratnih okolnosti, skoro pa bih ponovno sve ponovila. 
Kako je tekao vaš poslovni put u Zubak Grupi?
Započela sam 1993. kao voditeljica ureda direktora. Nakon tri godine postala sam zamjenica direktora, a 2003. godine i članica Uprave. Tada sam bila odgovorna za niz područja, od marketinga, pravnih poslova, općih i tehničkih poslova, obračuna plaća, ugostiteljstva i hotelijerstva do ljudskih resursa. Kao članica Nadzornog odbora i savjetnica predsjednika Uprave za selekciju kadrova i danas se najviše bavim upravo ugostiteljstvom, hotelijerstvom i ljudskim resursima.
Od samih početaka ste bila nadređena drugima. To donosi puno prednosti, no i veliku odgovornost. Kako ste to balansirali?
Po struci sam dipl. sociolog istraživačkog smjera, u poslu sam surađivala s ljudima različitih profila tako da sam se učila prilagoditi svačijem stilu razmišljanja, a opet ostati dosljedna sebi. To nije svaki put lako. Najviše me izbacuje iz cipela nezainteresiranost za posao, ponavljanje grešaka i nedavanje feedbacka. Ispočetka mi je bilo teško suzdržati se od loše i neprimjerene reakcije. No, jednom me g. Pavo pošteno pošpotao. Rekao mi je: “Marina, ta tvoja reakcija bila je neprimjerena i ne bi se trebala ponoviti. Promijeni to kako god znaš, ali ako želiš biti dobar šef, moraš biti dobra prema ljudima.” Otada, kad me netko uzruja, obraćam mu se kao što bih se obratila bratu ili majci, taj sam savjet zapamtila za cijeli život!
Kako se razlikuje rad danas i prije skoro 30 godina?
Ne volim uspoređivati, sve se u međuvremenu promijenilo, pa tako i način rada. Lojalnost kompaniji u kojoj radite naprosto se podrazumijevala. Više si bio poštovan kao radnik ako si dugo radio na jednom radnom mjestu ili barem u istoj firmi. Ako si često mijenjao posao, to je bio znak da te poslodavci ne žele zadržati ili da ne znaš što želiš. Danas su se promijenile okolnosti, životne prilike, općeljudske vrijednosti, očekivanja od života, ali i tržište rada. Ljudi svakih nekoliko godina mijenjaju poslove, životne sredine, partnere, poslodavce i zemlje. Vrijeme će pokazati jel to bolje ili ne. Baš zato sam jako ponosna što toliko dugo radim u tvrtki koja cijeni lojalnost i slavi starije kolege iz nekih drugih vremena.
Zubak Grupa je puno više digitalizirana nego prije 29 godina.
Da, i to mi jako olakšava život! Prije nije bilo Outlooka i Teamsa da dogovoriš sastanke i javljaš napredak, nije bilo Excela da ti izračuna komplicirane tablice ili pak Googlea koji će ti objasniti sve što te muči. Morao si ići od kolege do kolege, tražiti tko zna odgovor na pitanje i onda kad ga nađeš, išli biste zajedno do tvog stola da ti pomogne. Nemam ništa protiv napretka, naprotiv, pokazao se krucijalnim za funkcioniranje tvrtke kad je došao COVID, obožavam ići na našu internu aplikaciju Jenz i vidjeti novosti ili postignuća naših kolega. Isto tako mi je drago uživo popiti kavu s nekime i porazgovarati o nekom problemu. Neki zdravi balans. 🙂
